Marija Kosić

Sa Marijinim pesmama sam se srela pre nekoliko godina, i potpuno me je dotakao njen način pisanja. Iskreno, blisko i nežno, u divnom i šarmantnom maniru.
Kako predstaviti umetnika bolje, sem da ga pustite da se sam predstavi?
1.Gde si odrasla?
Odrasla kod duda u Smederevu. Na manje od 100 koraka od osnovne i srednje škole. Oko tog duda, gde je Muharem Guša predao ključeve grada Karađorđu se dešavalo sve.
2.Brat, sestra?
Brat Vlada, mlađi i slađi. S njim, i kada hoćete svim silama da se posvađate, njegov karakter ne dozvoljava.
3.Baka, deka?
Baka učiteljica, deka veliki Partizanovac, koji i dalje igra fudbal u snu.
Baka, koja je mesila najukusnija rezanca za domaću kokošju supu i deka, koji je bio najjednostavniji čovek na svetu.
4.Draga sećanja…
Igranje rata kod duda, dedina smokva, babina polica sa knjigama, blato na savitljivim drvenim motkama, Nestašne godine, vožnje rolera, lastiš, čitalačka značka, bluz u kolima na putu do mora, miris zagorelog šećera i mogla bih ovako do sutra.
5.Šta misliš da je prevagnulo za tvoj smer odrastanja i sazrevanja?
Roditelji koji su nam dali slobodu da rastemo kako želimo.
Škola, koju sam shvatala taman dovoljno ozbiljno koliko treba.
Sport, kretanje, rutina, zdrave navike.
Otkrivanje prostora izvan onih svakodnevnih.

6.U šta veruješ?
Verujem da će mi se pas obradovati svaki put kad se vratim kući.
7.Svetlo na kraju tunela, lošeg perioda, dana?
Za različite vrste mraka upalim različita svetla. Na kraju se uglavnom sve svede na dovoljno dug i snažan zagrljaj.
8.Ljubazna si jer…
Ljubazna sam jer biram teži i lepši način.
9. Životinje?
Moj prvi pas Moki, jorki koji 15 godina odoleva našim pokušajima da ga vaspitamo.
Šugi, najlepša uličarka, koja me je zauvek udomila.
I svi usputni psi, Dona Fantom, Lisica, Kiki, Juca, Čupa, Živka, Seka, Severina, Milica, Moma i ostali.
10.Skriveni hobi
Mislim da nemam skriveni hobi.
Volim da štopujem vreme koje mi je potrebno za sređivanje kuće. I trudim se da budem brža svaki sledeći put.
11.Ljubav
Ljubav je novo agregatno stanje.
12. Predlog knjige za čitanje i filma za gledanje
Poslednja knjiga koju sam pročitala je Yugoslav Ane Vučković, razbila me i preporodila u isto vreme. Na početku kaže: „Smrt. Smrt je kad nekog dugo nisi video. I to je to.“
Teško mi je da preporučim jedan film. Ali evo, prvi koji mi pada na pamet, moj omiljeni antiratni film Tangerines.
13. Nešto vezano za hranu…recept?
Skoro sam čitala o veoma zanimljivoj tezi o ishrani, da možemo jesti štogod poželimo, ali sve moramo skuvati sami. I zaista, potpuno je drugačije kada jedemo nešto što nam je prethodno prošlo kroz prste. Zato, možete da jedete kroasane s čokoladom sutra, ali ih napravite sami. I pozovite drage ljude na doručak.

O propuštanjima
Za ulazak u bus
Treba pustiti korak
Mislim dok se
Ne ubrzavam
Propuštanje busa
Izgleda sada
Tako malo naspram
Propuštanja aviona
Ili posla iz snova
Karte za zapad
U jednom smeru
Naspram prespavanog jutra
Prvog snega prespavanog
I nezrelih trešanja na kvantašu
Zrelih za kolač samo
Propustila sam da ti kažem
Lep si i
Ne ljutim se
Nosim deo tvog tereta
Dok mi sopstveni ispada
Da ga sakupiš
Nisam usisala stan
Nisam zalila cveće
I opet nećemo jesti
Kuvano
Previše mislim
O nama
Propuštamo previše
Propustićemo sve
I lagana sam
Kao pero
Dok propuštam
I ovaj bus
I sledeći
I sledeći

O neuspesima
Studenti su u domovima
Srećni
Na hodnicima imaju velike biljke
Generacijama uzgajane
Želela sam veliku biljku
Za novi stan
Iz porodice fikusa
Do plafona
Ne liči na mene
Smatrala sam zločinom
Težnju za dobijanjem gotovih stvari
Valjda sam se plašila
Da ne pogrešim negde
Biljke zahtevaju mnogo nege
I rastu sporo
Baka još nema fikus do plafona
A dobila ga je kad se udala
Mami je šeflera
Posle mesec dana
Ostala bez ijednog lista
A mama je posvećena
Plašila sam se
Neću primetiti da me vreme
Neumoljivo drobi
Gledajući taj spori rast
Koji jedino od sunca
I mene zavisi
Sagledavajući svaki razlog
Za nestizanje do plafona
Želela sam veliku biljku
Stasalu
Koja tačno zna šta želi
Koliko vode i kada
I koji ugao sunca
Na vrhuncu svoje
Lepote
Pohvaljenu već sto puta
I presađenu deset
Želela sam
To ne liči na mene
Tuđi uspeh
Odgojenog olistalog
Nahranjenog napupelog
Ukroćenog
Mislila sam mnogo o neuspesima
Tih dana

Afrička
Spavala bih malo
Danima
Sa tvojim rukama
U svojim džepovima
I tvojim osmehom
U svojim ušima
I tvojim snovima
Na svojim nepcima
Spavala bih samo
Malo
Ono naše neophodno
Zbližavanje prstima
Onda bih te izvela
Na drugi kontinent
Samo da ti pokažem
Dok u ritmu
Tam tam
Mali tamnoputi dečaci šutiraju
Krpene lopte
I mladići žvaću sveže urme
Sviraju prstima
Šarenim maramama
I život na ledu
Koji se topi
Upozorava
Da je ovaj svet
Tvoj i moj
I lep
A i čak i da nije
Naš
Lep je

Mariju možete pratiti i na instagramu na profilu dobre_brlje
Autori fotografija:
1.Nikola Kosić
2.-5. Mika Kosić
6. Anđela Kosić